Gimnazija ,,Musa Ćazim Ćatić” uvijek prati razvoj svojih učenika, podstiče njihovu krativnost i individualnost. Njeguje i cijeni njihov dar za stvaralaštvo i umjetnost te s ponosom prati njihov rad i kada završe školu. Jedan od njih je i Narcis Halilović, učenik koji je pohađao našu Gimnaziju sa generacijom 2009-2012.godine, a koji je uvijek bio izuzetno kreativn i talentovan. Ovom prilikom dijelimo sa vama jedan dio njegovog rada, o kojem je i on sam nešto rekao:
,, Tekst iz videa (pjesma) ,,Iz praha u prah” je napisan kao pismena vježba za francuski jezik (na francuskom jeziku). Nisam siguran kako je tada izgledala, da li sam je kasnije mijenjao, ali do danas je ostala kao lijek za moju dušu. Dakle, pišem kada moram, kada mi „nadođe“, isključivo sebi, ali ne samo za sebe. Ne ustručavam se ponekad podijeliti svoje tekstove. Međutim, nisam ambiciozan, tako da ne pišem mnogo, a nerijetko tekstove koje napišem i uništim. Oni koji ostanu i dalje relevantni i bliski meni, prežive. To je slučaj i sa pjesmom „Iz praha u prah“. Video sam odlučio snimiti sasvim spontano, opijen ljepotom prirode u mome dvorištu. Završio sam ga za nekoliko sati. Snimio sam i video i audio na mobitelu, ne trudeći se da to bude precizno. Htio sam samo da imam nešto što će ispratiti pjesmu. Fotografija i video su, pored pisanja, u mojoj sferi interesovanja, tako da mi je zanimljivo sastaviti to sve. Mladi danas malo čitaju književnost, pogotovo poeziju. Ako išta, interesuju se za kratke citate koje dijele na društvenim mrežama. Ovo što ja radim nije novi format, ali nije ni mnogo zastupljeno. Ja mislim da će poezija, ako je ispraćena nekim video snimkom, prije doprijeti do ljudi jer smo knjige zamijenili mobitelima, a i na mobitelima se rijetko čita. Ljudi sada vole da im je sve vizualno prikazano, da im se ”dočara“. Meni to ne smeta, čak mi je i zanimljivo. Vjerujem da ovo jeste vizualna poezija u nekom novijem obliku. Čini mi se da ja, prije nego što pišem, moram da živim i da intenzivno osjećam stvari, zato i nemam mnogo tekstova. Kakogod, neka zamisao jeste da, nakon nekog vremena, niz tekstova koji svjedoče promjeni u mome životu i životu oko mene sastavim u neki ”kratki film“. Možda čak i da ukoričim, kao iskupljenje za lošu prvu zbirku poezije i proze iz 2009. godine (ali iskupljenje samome sebi). Imam mnogo ideja i nadam se da ću ih realizovati. Većinom ono što radim objavljujem na Instagramu. Nerijetko dijelim sa ljudima ono što stvaram i anonimno, ili lično onima koji me ne poznaju. Tu se ponekada javljam uživo i recitujem poeziju (ne samo svoju). Pričam o umjetnosti i drugim temama.
Uglavnom, sve što radim, radim kako bih nekako pomogao sebi da ostanem duhovno biće, dosljedan sebi. Sve što napravim, ostane u životu samo ako mi služi kao opomena, kao lekcija koju ne smijem da zaboravim (a ja sam jako zaboravan). Volim da kažem nešto sam sebi. Naravno, ponudim to sve i drugima, ako žele da prihvate. Za mene lično je umjetnost život i ništa drugo. Stvaralaštvo je sakata interpretacija te umjetnosti.”
