Srdačan pozdrav, a posebno mahanje budućim gimnazijalcima.
Moje ime je Medina Šišić i studentica sam prve godine Fakulteta za saobraćaj i komunikacije – smjer „Komunikacijske tehnologije“ u Sarajevu.
Svoje srednjoškolsko obrazovanje u Gimnaziji „Musa Ćazim Ćatić“ sam završila prošle godine, baš u ovo vrijeme. Sa velikom dozom ponosa mogu reći da sam sretna što sam odabrala taj put. Završila sam matematičko – informatičko usmjerenje koje mi je pružilo više nego dobru podlogu za upis na tehnički fakultet. Velika prednost gimnazije jeste što nakon osnovne škole, kada već treba da odredite svoj životni pravac, vi ima te „bonus“ četiri godine da spoznate svoje hobije i ono što vas zapravo privlači i čime biste voljeli upotpuniti svoj ostatak života.
Vjerujem da ste danas u velikoj zabludi i raskrsnici svog života. Bitno pitanje koje vam se vrti u glavi jeste: „Koju srednju školu upisati?“, „Da li je gimnazija preteška za mene?“, „Da li ću moći da se borim sa predrasudama i stereotipima i novim društvom?“ i ono glavno pitanje, bar po meni, kada sam je upisivala:“Šta poslije gimnazije? Hoću li htjeti ili moći upisati željeni fakultet?“ Svako od nas, oni koji su već prošli ili oni koji se još uvijek voze vozom zvani „Gimnazija“ je prošao ta pitanja, ma bar jedno milion puta.Naime, treba početi sa činjenicom da nijedna škola nije lahka, ukoliko se dovoljno posvetiš njoj i onome što ona traži.
Naša škola Gimnazija „Musa Ćazim Ćatić“ u Tešnju je posebna. Ona traži nešto više, nešto kreativnije, nešto jednostavno, a opet nešto komplikovano. Tu su i prilike učenicima da se pokažu ukoliko oni to zaista žele. Mnoge sekcije kao što su: Literarna, Dramska, Debatna, Kaligrafska, Mladi matematičar, Sekcija web-dizajna, Sekcija njemačkog, engleskog ali i francuskog jezika, daju priliku đacima da se pokažu u najboljem svjetlu i da otkriju svoje neotkrivene „male“ talente.
Sportski događaji, seminari, projekti, socijalni dan? Nije problem! Uprava škole kao i razrednici su tu da opravdaju određene događaje jer su svjesni da i već napomenute značajke, utiču na razvoj ličnosti mladih.
Četiri godine gimnazije će proći dok trepneš. Da, upravo tako. Na početku se čini kao da će da traje 10, a ne 4 godine. Prvi razred prolazi u čekanju, navikavanju, posmatranju i uklapanju u novu sredinu. Drugi razred je tu i tamo neki izuzetak u kome nema ništa zanimljivo osim učenja i za drugi i treći i četvrti razred, dok su treći i četvrti razred priča za sebe. Treći je veoma sličan prvom razredu, ali si sada već stariji i zreliji ili bar misliš da jesi. Prvo polugodište je tu opet da se navikneš na izmiješani razred u zavisnosti koji si smjer izabrao, dok drugo polugodište trećeg razreda prođe u razmišljanju o onom „glavnom“ razlogu zašto ideš u gimnaziju ili uopće u srednju školu, a to je maturalna ekskurzija na početku četvrtog razreda u ŠPANIJU. Četvrti prođe u razmjeni iskustava o Španiji i onda drugo polugodište… Shvatiš da ti se jedan lijep period života približava kraju, pun pukog podsjećanja na sve što je ostalo iza tebe i tad se zapitaš: „Da li sam ostao primjećen? Da li sam ostavio/la trag?“
Vrijeme je da predaš Maturski rad, uzmeš svoju svjedodžbu i izađeš kroz vrata gimnazije, baš onako kao što si ušao prvi dan prvog razreda.
Dobro došli u Gimnaziju „Musa Ćazim Ćatić“.
