Naš život se sastoji od tri komponente: rođenje, obrazovanje i smrt.

Bog nas stvori, da nam izbor kako ćemo živjeti i vrati nas sebi.

Na rođenje i smrt ne možemo utjecati, ali na period između tog itekako da možemo.

Prvi naš ozbiljniji “zadatak” u životu je škola.

Mi sa školom, ustvari i rastemo. Školska godina proleti kao metak, mi smo stariji, pametniji, a da toga nismo ni svjesni.

Što se osnovna škola bliži kraju, učenike muči samo jedno pitanje: koju srednju školu odabrati?

Krajem devetog razreda, to nam je bila glavna tema.

Nisam bio uvjeren koju školu ću odabrati , ali sam bio uvjeren da neću gimnaziju.

Bio sam od onih što su govorili: “od gimnazije nemaš ništa, u nju samo ideš onako bezveze i slično”.

Žao mi je što sam to ikada mogao i pomisliti.

Odabrao sam Gimnaziju ” Musa Ćazim Ćatić” i nikada nisam požalio zbog toga.

Šta je u stvari Gimnazija?

Gimnazija je tip srednje škole, čiji je cilj i zadatak, podučiti učenike osnovama iz svih predmeta, i pripremiti ih za daljnje, visokoobrazovno školovanje.

Zašto upisati Gimnaziju?

Imamo dodatne četiri godine da odlučimo čime se zaista želimo baviti u životu. Imamo vremena da spoznamo i upoznamo sebe, svoje talente i umijeća.

U Gimnaziji izučavamo sve nauke, tj. ova škola nije fokusirana samo na određeno gradivo, što nam pomaže da utvrdimo za šta smo više nadareni.

Nakon drugog razreda, učenici biraju smjerove. Svako bira smjer prema predmetima za koje je zainteresiran. Smjerovi su veliko olakšanje za učenike jer dvije godine izucavaju ono što najviše vole, a nemaju neke predmete koji im ne idu.

Šta sprečava učenike da upišu Gimnaziju?

Najveći problem, odnosno pitanje s kojim se djeca suočavaju je: “Šta ako nakon Gimnazije ne odem na fakultet”!?

Ovo pitanje možemo čuti kako od učenika, tako i od roditelja.

Nažalost, koliko je samo roditelja koje govore “Nemamo uslove ili nismo u mogućnosti postati naše dijete na fakultet, neka upiše nešto čime se može odmah zaposliti ” i slično.

Tu se pravi greška. Ljudi razmišljaju unaprijed, kao da je fakultet nakon 4 mjeseca a ne nakon četiri godine Gimnazije. Ne znamo šta nosi sutra, a kamoli period od četiri godine.

Sve i da neki učenik ne ode na fakultet, on ima dovoljno znanja iz svih oblasti.

Za uspjeh nije dovoljno samo znanje, nego i razmišljanje.

Gimnazija nas baš tome i uči, uči nas razmišljati i boriti se za sebe.

Takva je i naša Gimnazija “Musa Ćazim Ćatić”. Njeno ime nam najviše govori o njoj. Ona je uticala na uspjeh i život Ćatića. Dozvoli da utiče i na tebe.

Upiši Gimnaziju. Jer, svi smo mi krojači sudbine svoje.

Ahmet Okić, 2D